Biraj svoje bitke!

Nalazim se u periodu života u kojem moram naučiti „birati svoje bitke“. Istina, to umijeće potrebno je imati u svakom periodu života, ali, u mojem slučaju to baš sada dolazi do izražaja. Žongliranje između blizanaca, urednog doma, skuhanog ručka i domaćih kašica pa sve do vlastitog posla, vremena za sebe i kvalitetnog braka zna biti poprilično iscrpljujuće. Primijetila sam kako svim silama pokušavam konce držati u svojim rukama ne shvaćajući kako stvari tada odrađujem vrlo površno. Zato sam se u ovom periodu života odlučila posvetiti upravo tome – biranju svojih bitaka i učenju vještine „kako biti u redu“ sa time da nešto mora sačekati. Dok vam pišem ovaj blog to mi se uopće ne čini kao nešto zahtjevno, ali kada bolje razmislim o svim situacijama u kojima sam se danas našla to definitivno nisu jednostavne odluke - odabrati prioritete, vagati što je bitno, a što nije. Konstantno donositi odluku o tome što je bolje za obitelj u tom trenutku.

Trudim se biti dobra žena i majka i još k tome voditi posao u smjeru u kojem želim da ide. Ipak, sve više i više shvaćam kako ne mogu sve, nešto mora patiti. Bio to skuhan ručak, uredan stan, posao ili vrijeme provedeno sa djecom i mužem. U većini slučajeva to je moj san i vrijeme za mene. Da se razumijemo, ne žalim se zbog toga, takav život moj je odabir (i dar), ali, mislim da sam nekako zapela u svemu tome. Vjerujem da nisam jedina koja se tako osjeća. Isto tako vjerujem da je sve to rezultat onog majčinskog u nama - ne želimo propustiti ni jednu sekundu djetetova dana i trudimo se dati 110% sebe jer znamo da naša obitelj zaslužuje najbolje. Ali, ako stvarno želimo pružiti najbolje našim obiteljima, moramo i mi same biti dobro. Moramo znati odvagati stvari, odabrati što je bitno u određenom trenutku, a što može pričekati. Ipak, mi smo čuvarice vlastitog doma, mi diktiramo kakvo će ozračje biti u njemu, kako ćemo se svi osjećati.

Bebe su dobar pokazatelj toga. Što hoću reći? Jete li primijetili kako naša nervoza vrlo brzo prelazi na djecu. Ako sam ja mirna i dečki će biti mirni, lijepo će se zabavljati i pokazat će zainteresiranost za stvari koje im nudim. Ako se ja brzo uspaničim i reagiram naglo i moji dečki će isto tako reagirati.  Ako sam ratoborna prema mužu, odgovaram mu svađajućim tonom glasa ili mu sve probleme i prepreke koje su me snašle svalim čim zakorači doma, pitam se hoću li tako pripremiti dobar teren da se i on nakon dana provedenog na poslu kvalitetno posveti svojoj obitelji? Ili ću ga time pokopati jer nije bio tu kada su se stvari događale, nego, zamisli, na poslu gdje zarađuje za našu obitelj? Smiješno mi je kako ponekad biram potpuno krivi način da mu kažem kako sam imala stvarno naporan dan, umjesto da jednostavno tražim taj prijeko potreban zagrljaj i potporu, jer će onda zajedno sve biti jednostavnije.

Još jedan primjer u kontekstu braka – ako on radi nešto što me smeta preispitam situaciju i vidim je li to stvar sa kojom ću se suočiti ili preko toga mogu prijeći. Ako se odlučim suočiti moram odabrati pravo vrijeme i način za to kako bih mogla smireno reći: „Hej, ovako sam se osjećala zbog toga, možemo li razgovarati?“ Preko nekih stvari odlučim prijeći, ne bavit se njima. Ne mislim pod time na ignoriranje problema i izbjegavanje komunikacije oko stvari koje  mi ne odgovaraju, već na odabir pravog trenutka za to. Ponekad je bolje pričekati da se obostrane emocije slegnu kako bismo „hladne glave“ mogli porazgovarati o problemu. Mislim da je stvarno bitno naučiti kontrolirati sebe u takvim situacijama i biti svjestan tih bitaka koje odabiremo voditi kako bismo im se kvalitetno posvetile. Naravno, takav pristup trebao bi biti obostran.

Sve ove stvari su nešto o čemu intenzivno razmišljam ovaj tjedan i oko čega se ponekad stvarno mučim. Trudim se kvalitetno posvetiti tome, ali, svoje bitke ponekad odabirem lakše, a ponekad teže. Još uvijek se borim sa osjećajem krivnje zbog odluke koju donesem, nakon što se pozabavim njome razmišljam kako bi se stvari odvile da sam izabrala drugačije. To je valjda tako, pretpostavljam da sa vremenom stvari postaju jednostavnije, svaka nova situacija donese više samopouzdanja od one prethodne. Bitno je ustrajati.

Toliko o tome za sada, pišem uskoro sa updateom što sam novo naučila ili shvatila da krivo radim. Ako si na sličnom putu, piši mi, možemo biti potpora jedna drugoj, to uvijek dobro dođe.