Upravo tako! Postoje dva načina života, i dvije vrste ljudi koji ga žive – oni koji vjeruju i oni koji se prepuštaju. Život koji se preživljava i život koji se živi punim plućima. Život u strahu i život u kojem je svaka pogreška temelj nečega novog, a ne razlog za odustajanje. Živjeti vjeru nije nimalo lagano, zapravo, vrlo je teško, to je neprestana borba sa vlastitim usponima i padovima, borba protiv sebe samoga. Ali, plodovi života su oni koji nam govore koji je način ispravan, što je dugoročno bolje, a što nam pruža samo kratkoročno zadovoljstvo. Bez obzira na situaciju u kojoj se nalaziš, vjera otvara sva vrata, sve joj je moguće.
Često puta onako usput čujem „napravi najbolje od onoga što imaš“, ali, što to stvarno znači, kako se to živi? Odvažiti se i krenuti svojim putem nije lagano, razvijati talente koji su ti darovani isto tako, pogotovo u svijetu koji ti nudi instant rješenje za svaki tvoj problem, ili te uvjerava da problema uopće i nema. Svatko ima talente, samo mnogi još nisu otkriveni, i sama imam to iskustvo. Otkrivanje vlastitih darova iziskuje mnogo psihičke i fizičke snage, a najviše vjere. Taj proces nije svima privlačan, ne znam kome bi bio? Ali je itekako potreban, vrijedi pokušati. Porazi i padovi su sastavni dio svačijeg života, od njih ne treba bježati, zašto onda ne pokušati nešto novo, učiniti stvari drugačije? I sama sam se gurala tamo gdje ne pripadam misleći „to je moj poziv“. Lažna obećanja, očekivanja od drugih i nesigurnost u sebe odvele su me daleko od onoga što danas živim. Tek nakon nekoliko neuspjelih pokušaja promjene počela sam otkrivati svoje darove i ono što stvarno želim u životu. Promjena nije lagana, ali nije ni nemoguća!
Konačno, što ti imaš od svega toga, isplati li se? Osim otkrića jednog potpuno novog dijela sebe za koji nisi niti znala da postoji, velike promjene događaju se i sa tvojim samopouzdanjem. Kada smo tamo gdje nam nije mjesto, na studiju/poslu koji nam se ne sviđaju, niti za koje nemamo talente i volju (da, nismo svi za sve), sve ide teško i u većini slučajeva sav trud koji smo uložili ne donosi rezultate koje bi trebao, a svaki novi pad podnosi se teže nego prijašnji. Ulaziš u začarani krug frustracije, razočaranja u sebe, i ravnodušnosti jer ne radiš ono što voliš, već ono što misliš da trebaš. Htjeli smo ići putem koji smo smatrali sigurnijim, bez puno riskiranja. U tom vrtlogu vrlo često nismo u mogućnosti iskreno odgovoriti na jednostavna pitanja poput „što te čini sretnom“, „koji su tvoji hobiji“, „što radiš u slobodno vrijeme“. I onda kada otkriješ svoj poziv stvari neće ići uvijek onako kako zamisliš, niti će se trud uvijek isplatiti, ali, duboko u sebi znat ćeš da činiš ispravnu stvar za koju se vrijedi žrtvovati. Nećeš više preživljavati, već živjeti ispunjeno i pronaći svoj poziv, pronaći sebe, bez obzira na to koliko čudno to izgledalo drugima. Naravno, sumnje će uvijek biti prisutne, traženje sebe traje dok god živimo, ali kada stvari poprime smisao odustajanje više nije opcija. Posao više nije posao, on postaje poziv i stil života koji se ne može životariti, već isključivo živjeti punim plućima.
Ako se još tražiš, ili misliš da si na krivom putu, ne očajavaj. Svatko zaslužuju drugu priliku. Ništa na ovom svijetu nije konačno, u svemu postoji dobro i uvijek ima prostora za napredak. Nauči se vidjeti dobro u svemu i poticati dobro kod drugih. Ako tako pristupamo stvarima, radosno, s ljubavlju i tražeći dobro, život nam pruža mnogo više radosti, ali i prilika. Ponekad smo sami sebi najgori neprijatelji, kada odustanemo i dižemo ruke od stvari i odnosa čim naiđemo na prvu prepreku. Život je neprocjenjiv dar u kojem nam je dano ono što možemo nositi. Nema odustajanja, potrebna je samo prilagodba. Ne vjeruj u izgubljene slučajeve. Za sve postoji rješenje, u svemu ima nešto dobro i sve ima svoj smisao. Možda nam sada nije jasno koji, ali jednom ćemo shvatiti.
Nemoj se bojati neuspjeha. Ne možeš uvijek pobijediti, ali nemoj se bojati donositi odluke. Dobro se zagledaj u sebe i zapitaj se tko uistinu želiš biti? Shvati što te čini sretnom osobom, bez obzira koliko se možda ludo činilo drugima. Napravi izbor. Odluči. Što ćeš biti, tko ćeš biti i kako ćeš to postići. Jer, zašto ne, zašto ti ne bi bila osoba koja je uspjela ostvariti svoje snove? Nije bitno koliko puta padneš, važno je da nastaviš ići dalje. Koliko god pogrešaka napravili, poraza doživjeli, jedino je važno izdići se iz njih i još odlučnije krenuti naprijed. Korak po korak, centimetar po centimetar. I još nešto. Talent nam je dan od Boga, ali vještina se razvija odricanjem i žrtvom, potkrijepljena vjerom.